U našem zadnjem postu smo iznijeli nekoliko temeljnih činjenica u akvakulturi. Do sada smo naučili da je akvakultura prisutna već niz godina te da čini najbrže rastući smjer prehrambene industrije. Naučili smo kako je akvakultura izvrstan način rješavanja rastuće potražnje za hranom, no njena održivost ovisi o metodi uzgoja te korištenju antibiotika.
Danas ćemo iznijeti održive aspekte akvakulture i njihov utjecaj.
SUSTAVI UPRAVLJANA RIBNJACIMA
Jedan od najrazvijenijih održivih načina uzgoja jest uz pomoć ribnjaka. Ribnjaci omogućuju niz resursa za rast morskih organizama unutar jedne samoodržive jedinice. No, kako ti ribnjaci uistinu funkcioniraju?
1) Fitoplanktoni uz sunčevu energiju potiču fotosintezu i generiraju kisik kao nusprodukt fotosinteze
2) Fitoplanktoni generiraju organsku tvar i asimiliraju ugljični dioksid, dušik i minerale iz vode
3) Generirani otpad prilikom hranjenja ribe je reguliran uz fotosintezu algi, kako ne bi dosegnuo toksične razine.
PREGRAĐENI RIBNJACI
Pregrađeni ribnjaci ujedinjuju komponente ribnjaka s visokom gustoćom i kanale sa sustavima algi u kojima dolazi do visoke stope oksidacije (Turker i sur., 2002). Na slici niže označene su komponente u kojima se nalaze različitie vrste riba i alge.
S ekonomske perspektive, prednost je uzgajati dvije vrste ribe unutar istog ribnjaka (Tucker i sur., 2014). Boyd i suradnici (2020) pokazuju kako se u teoriji udvostručuje uklanjanje dušika i proizvodnja ribe, ukoliko se udvostruči fotosinteza.
BIOFLOK TEHNOLOGIJA
Prethodno navedeni sustav akvakulture je pretežito omogućen sustavima algi, čija je negativna strana ovisnost o vremenskim uvjetima.
Ribnjaci koji koriste bioflok tehnologiju uklanjaju otpad kroz skupine autotrofnih i heterotrofnih organizama. No, što su točno biofloci?
Bioflok tehnologija (BT) je definirana kao korištenje nakupina bakterija, algi ili protoktista, sadržana u sustavu sa čestičnim organskim materijalom za unaprijeđenje kvalitete vode, uklanjanje otpada i prevenciju bolesti u intenzivnim sustavima akvakulture (El-Sayed, 2020).
Bioflok sistemi unaprijeđuju biološku sigurnost, kvalitetu vode, konverziju hrane i efikasnost korištenja vode. Nadalje, oni povećavaju efikasnost korištenja tla i smanjuju osjetljivost na fluktuacije svijetlosti (Stasinopoulos i sur., 2009).
Sukladno Crab i suradnicima (2012), dva su načina implementacije bioflok tehnologije, prikazane na slici niže.
RIBLJA HRANA
Kvaliteta i održivost riblje hrane je pretežito prikazana u njenu sastavu i prisutnosti prebiotika, probiotika i enzima. Pozitivna inicijativa koja se pokazuje u nekoliko tvrti u industriji akvakulture, je razvitak i razvoj vlastite riblje hrane. Jedan primjer je hrvatska tvrtka Cromaris, na čijoj webstranici možete više pročitati o samim standardima proizvidnje.
ZAKLJUČAK
Kako može akvakultura biti održiva? Korištenjem različitih organskih sustava koji podržavaju međusobni rast.
Kako možete doprinijeti? Pronađite lokalne tvrtke u akvakulturi sa vlastitim R&D segmentom i provjerite ukoliko imaju otvorene pozicije za rad. Uvijek možete poslati otvorenu molbu. Na taj način možete doprinijeti očuvanju mora i održivom razvoju na lokalnoj razini.
Reference
Turker, H., Eversole, A., & Brune, D. (2002, February 1). Partitioned aquaculture systems [Review of Partitioned aquaculture systems]. Global Seafood. www.globalseafood.org
Tucker, C., Brune, D., & Torrans, E. (2014, June 1). Partitioned Pond Aquaculture Systems. World Aquaculture Society | Partitioned Pond Aquaculture Systems - World Aquaculture Society. Retrieved February 2, 2022, from https://www.was.org/articles/partitioned-pond-aquaculture-systems.aspx#.YfpoL-rMK5d
Boyd, C. E., D'Abramo, L. R., Glencross, B. D., Huyben, D. C., Juarez, L. M., Lockwood, G. S., McNevin, A. A., Tacon, A. G., Teletchea, F., Tomasso, J. R., Tucker, C. S., & Valenti, W. C. (2020). Achieving sustainable aquaculture: Historical and current perspectives and future needs and challenges. Journal of the World Aquaculture Society, 51(3), 578–633. https://doi.org/10.1111/jwas.12714
El-Sayed, A.-F. M. (2020). Chapter 13 - Technological innovations. In Tilapia culture: Second edition (2nd ed., pp. 297–328). essay, Academic Press.
Stasinopoulos, P., Smith, M., Hargroves, K., & Desha, C. (2009). Whole system design an integrated approach to sustainable engineering (1st ed.). Earthscan.
Crab, R., Defoirdt, T., Bossier, P., & Verstraete, W. (2012). Biofloc technology in aquaculture: Beneficial effects and future challenges. Aquaculture, 356-357, 351–356. https://doi.org/10.1016/j.aquaculture.2012.04.046